petak, 16.11.2007.

IN MEMORIAM TOŠE PROESKI 25.1.1981. - 16.10.2007.

...ljudski bi putevi bili posve neprohodni da ih ne osvjetljuju srca dobrih ljudi...hvala ti što si svijetlio i što svijetliš na mome putu...




...mjesec dana je iza nas...cijeli mjesec je prošao otkako se ugasilo srce najskromnije, najvedrije, najsimpatičnije, najbolje i najveće osobe na području cijele bivše Jugoslavije i šire...
...znan dosta je prošlo vremena...i mogla sam i prije napisati ovaj post...bila sam često na internetu, ali moram priznati bilo mi je preteško početi pisati o tome...nekako sam skupljala hrabrost...a sad kad sam ju nekako skupila neznam što da napišem...previše me boli ta istina...još ni sad ne vjerujem u nju...po cijele dane vrtim pjesme, pjevušim i mislim kako je život nepredvidiv i koliko malo treba da se sreća jednostavno okrene ili jednostavno prođe...
...nesretni događaj koji ću pamtiti cijelog života...
Dana 16. listopada (utorak) jutarnje vijesti zatekle su nas informacijom da je u teškoj prometnoj nesreći koja se u ranim jutarnjim satima dogodila na autocesti Zagreb - Lipovac, kod petlje za Novu Gradišku, poginuo mladi Makedonski pjevač Toše Proeski (Prilep, Makedonija 1981.). Proeski je bio suvozač u Tuaregu koji se zabio u prikolicu teretnog kamiona koji je vozio ispred. Tako je na tragičan način završio život i karijera jednog mladog i perspektivnog pjevača.
Njegova tragična pogibija podsjeća na smrt nezaboravnog Tomislava Ivčića, pjevača koji je također poginuo u prometnoj nesreći sada već davne 1993., kao i na pogibiju velikog sportaša i čovjeka Dražena Petrovića na autocesti u Njemačkoj iste godine.
Toše Proeski bijaše mladić koji je puno obećavao. Svojim je nastupima i pjevačkim kvalitetama odstupao od većine estradnih zvijezdica koje su se pojavile na našoj glazbenoj sceni. Karijeru započetu u rodnoj Makedoniji nastavio je u Hrvatskoj prije nekoliko godina. Postao je omiljen i među publikom i među kritikom. Njegova je karijera bila u strelovitom usponu.
Za Tošom Proeskim ne tuguje samo njegova obitelj i uvijek nam dragi Makedonski narod. Za Tošom tuguju svi koji vole život i ljepotu umjetničkog izražaja. Hrvatske su ceste uzele još jedan život. Dragi Toše, neka tvoja dobra duša uživa u naručju Oca Nebeskoga i s anđelima pjeva vječnu pjesmu radosti...



...a ovako je započela njegova životna priča...tko zna gdje bi mu bio kraj ovdje na zemlji...nažalost to nikada nećemo saznati...a gore među zvijezdama i anđelima kraj ne postoji...
Biografija
Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. godine u Prilepu u Makedoniji. Njegova je glazbena karijera započela je 1996. godine kada je pobijedio na festivalu „Melfest“.1998. godine sudjelovao je u makedonskom nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije s pjesmom „Ostani do kraja“.1999. godine objavljuje svoj prvi album „Nekade vo nokta“. Iste godine na Skopje festivalu osvaja prvu nagradu publike s pjesmom „Tvoji poljupci na mojoj bijeloj košulji“, a na ljeto održava prvi samostalni koncert u Skopju.U lipnju 2000. objavljuje novi album - „Sinot Božji“.2001. godine na Podgorica Festivalu osvaja 2. mjesto sa pjesmom „Nemir“, a u ožujku 2001. u Skopju održava 5 zaredom rasprodanih koncerata.U listopadu 2002., objavljuje treći album „Ako me pogledaš u oči“, a u studenom 2002. kreće na prvu veliku turneju.2003. pobjeđuje na velikom festivalu Beovizija s pjesmom „Čija si“ koja postaje veliki hit, a Toše kreće graditi međunarodnu karijeru.Iste godine pobjeđuje na nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije. 2004. u Turskoj predstavlja Makedoniju sa pjesmom „Life“.Godine 2004. objavljuje album „Dan za nas“, četvrti po redu i prvi za teritorij Hrvatske i Slovenije, a 2005. Godine objavljuje hit album „Pratim te“,2006. godine slijedi album „Božilak“ na kojem interpretira tradicionalne makedonske pjesme.U kolovozu 2007. Toše Proeski objavljuje svoj aktualni album „Igra bez granica“ koji već po objavi kritičari u Hrvatskoj nazivaju albumom godine.Posljednji veliki koncert Toše Proeski održao je u Skopju 5.10.2007. godine na gradskom stadionu.Hrvatska publika Tošu Proeskog pamtit će ga po čitavom nizu iznimno popularnih pjesama, a s pjesmom „Veži me za sebe“, ove je godine osvojio Grand Prix 11. Hrvatskog radijskog festivala na Hvaru. Toše je hrvatsku publiku posebno oduševio pjesmom „Srce nije kamen“, najemitiranijom pjesmom hrvatskog radijskog etera za 2006. godinu, a srca slušatelja od 7 do 77 definitivno je osvojio svojom posljednjom grandioznom pjesmom „Igra bez granica“.




da je sreće bilo gdje bi danas bio???
Ne znam, možda sreća ima običaj da se zapije pa je zbog mamurluka nema par dana, možda samo štrajka, a možda je samo zakasnila onog 16.10.2007. u pola sedam na jednom autoputu...

...pamtit ću ga po anđeoskom glasu...posebnom osmijehu... i velikom srcu kojega je beskrajno darivao....
...anđele bila ti laka zemlja...brani nas i čuvaj od zla...
...Toše zauvijek ćeš biti u mome sjećanju...samo ti je nebo bilo granica...

ponedjeljak, 24.09.2007.

hej prijatelji često mislim na vas...

evo mene i mog novog posta...nisam baš prečesto na internetu pa ni ne stignem napisat..ovih dana je bila aktualna i Matejna na Viškovu pa sam se ludo zabavljala..petak je bio Zečić i bilo je predobro..u subotu i nije bilo nešto, sinoć je bio Stavros i bilo je fenomenalno..jest da se nisam ništa naspavala i ujutro mi je bila škola...ali isplatilo se ići...išla sam sa sestrom, Ivanom i Tinom-svojim najboljim prijateljicama....zato i ovaj naslov...možda će malo zvučat filozofski ali ljudi pravih prijatelja u današnjem svijetu je jako teško imati...uglavnom si dobar prijatelj samo kad nekome trebaš...žalosno ali istinito...pravi prijatelji su uz tebe uvijek...bio ti dobre ili loše volje...dijelite zajedno sreću i tugu...bol i radost...možete provesti sate i sate, jednostavno bez nekih razgovora u tišini...pravi prijatelj te uvijek razumije...uz tebe je kad nešto zatrebaš ne tražeći ništa za to...simpatije,zaljubljenost dolazi i prolazi ali pravi prijatelji uvijek ostaju...možda nisu uvijek kraj tebe...možda ne žive blizu tebe...možda ih ne viđaš svaki dan...ali oni su uvijek negdje tu-u tvome srcu...pravi prijatelj je danas rijetkost...pravi prijatelj je neprocijenjiva vrijednost..ako ga imaš trudi se da ga ne povrijediš i izgubiš...jer lijepo i istinito kaže ona pjesma...
...Svega će bit, al' prijatelja neće
Svega će bit, al' neće biti sreće
Svega će bit, pusti suza nek teče
Kad se prijatelji rastaju...

...Zbog žena plak'o sam ja
Nekad mjesec al' nekad i dva
Al' je najteže svatko zna
Kad se prijatelji rastaju

Zbog žena pio sam ja
Nekad mjesec al' nekad i dva
Al' me najteže sruši do dna
Kad se prijatelji rastaju

Svega će bit, al' prijatelja neće
Svega će bit, al' neće biti sreće
Svega će bit, pusti suza nek teče
Kad se prijatelji rastaju

Noćas mi ne budi ljut
Jer i nebo se sprema na put
K'o da ništa ne ostaje tu
Kad se prijatelji rastaju

Znam da ću opet vas sresti
Negdje zajedno mi ćemo sjesti
Ali tuga će ostati tu
Kad se prijatelji rastaju...

..pusa ljudi...

ponedjeljak, 03.09.2007.

...zbogom heroji....

Heroji ne placu
...Sto ostat ce jednom od mene
kad' usnama sudbinu dotaknem
samo tuzne pjesme, neka tudja zena
reci ce moje ime sapatom...

...Heroji ne placu
i kad gube, pobjeđuju
heroji ne mole
zube stisnu i prebole...

...Sto ostane jednom od covjeka
kad istina na vrata pokuca
miris davnog jutra, san o boljem sutra
sjecanja samo saka pepela...


...na početku jedan tužan pozdrav...uvijek počinjem stihovima pa tako i danas...zašto ovim stihovima, pa zato jer mi je ova pjesma nekako najprikladnija događaju(pa zato ukoliko imate bilo kakav komentar ili nešto za nadodat slobodno izrazite svoje mišljenje)...
...danas je 03.09.2007. jedan od najtužnijih događaja u Hrvatskoj poslije Domovinskog rata..zašto???...mislim da znate...tužna sam, ogorčena, razočarana i boli me istina da je osmero ljudi poginulo i zato ovaj post posvećujem tim poginulim vatrogascima na Kornatima koji su svoj život ostavili na oštom kamenju radi sačuvanja tuđih života i imovine...ne želim pametovati, niti koga vrijeđati samo se želim zahvaliti ljudima kojih više na ovozemaljskom životu više nema...
Dino Klarić (33) i Ivan Marinović(37) iz Šibenika, Ivica Crvelin(52) i Ante Crvelin(24), Tomislav Crvelin(22) i Marko Stančić(17) iz Tisnog te
Gabrijel Skočić(19) te Hrvoje Strikoman(19) iz Vodica HVALA VAM NA VAŠOJ VELIKOJ DOBROTI I NESEBIČNOSTI...UVIJEK ĆETE BITI I OSTATI NAŠI HEROJI...

...niti jednog od ovih osmero ljudi nisam poznavala ali žaljenje za njima mi je veliko...nekada je teško izraziti bol i tugu, nekada nema riječi kojom bi se sve to opisalo...tako je i u ovom trenutku...suosjećam se sa rodbinom...
...bila sam jednom prije nekih četiri godine u Šibeniku(na susretu mladih iz cijele Hrvatske) bila sam i u Tisnom...malo i mirno je to mjesto...sjećam se i mještana...divni su...i neka tuga je u mome srcu...kroz glavu mi prolaze misli jesu li to ljudi koji su se molili te nedjelje u Crkvi samnom??..jesu li to ljudi koji su nas velikodušno dočekali i ispratili???....nažalost više ih nema i to nikad neću znati...
...i zato nam svima sad ne preostaje ništa drugo negoli moliti se za njih...mnogo je ljudi koji stalno pitaju Bože zašto??a malo je onih koji pitaju čovječe zašto??zašto nam je u najtežim trenucima uvijek najlakše okriviti Boga???...zašto svi mi ne razmišljamo o našim postupcima???mislim da je vrijeme da se zapitamo što radimo i kamo vodi taj naš život...mislim da je vrijeme da prestanemo samo tražiti materijalne i ostale užitke..jer svi smo mi ovdje samo u prolazu... i iz ovog slučaja vidimo koliko malo treba da se život ugasi i da nas ovdje više ne bude???
...nažalost u ovim trenucima ne preostaje nam ništa drugo nego mnogo moliti...moliti za njih...i za svih nas da budemo bolji ljudi i da ne težimo samo užitcima već pravim vrijednostima kao što su prijateljstvo, ljubav...
...I JOŠ JEDNOM HEROJI NAŠI HVALA VAM NA SVEMU..HVALA VAM NA VAŠOJ NESEBIČNOSTI KOJOM STE PRISTUPILI U OBRANI LJUDI I IMOVINE OD VATRE...VRIJEDNI STE DA VAM SE ODA VELIKA POČAST I DA VJEČNO ŽIVITE U SLAVI OCA NAŠEG NEBESKOG...ZBOGOM HEROJI...

subota, 01.09.2007.

...ponekad poželim da te stavim u njedra i da zaboravim koji je dan i gdje sam...

pozzz.......evo i mene ljudi...znam da me nije bilo dugo ali eto..zašto ovakav naslov, pa uglavnom ova pjesma mi se vrti svakodnevno kroz misli,a i za mene ima neko posebno značenje...nakon maturalca malo sam se vucarala po moru...pa okolo s društvom...saku večer obaveznoj bil šetanac i odlazak po kruhove va pekaru...ma bilo nan je legendarno...pa su bili Jelena(sestrična) i Davor(njezin muž) par dan kod nas...pa smo šli na more...i saku večer smo ih sestra i ja izvodile van...a onda smo 6.8. dale petama vjetra...otišle smo u Helenu kod ujaka...sv.Helena je maleno mjesto pokraj Križevaca...staro mjesto, staro društvo i šta još treba za dobru zabavu??...riječi su suvišne bilo nam je predobro..oni čak imaju bolji izlazak od nas...a ja kad izađem nemogu proć a da ne upoznam nove ljude...jednostavno dobar provod i puno puno plesa i zafrkancije...vidjela sam bratiće...Slavko i Miro legenda ste...vidjela sam ljude koje nisam vidjela po godinu dana..vidjela sam Danijela...ma šta da vam pišem o Daniju..on vam je jedan legendaran dečko kojeg sam upoznala pred kojih 4 godine onak sasvim slučajno...kaže da je bio na blogu i da pišem dosta duge postove...Dani nadam se da će ovaj biti malo kraći..a ti kad dođeš na moj blog nabaci koji komentar...vidjela sam Ivana Jeleninog susjeda isto super dečka, Robija Davorovog bratića, vidjela sam dečka s kojim sam putovala pred dvije godine vlakom, vidjela sam Alena i upoznala njegovog kumića Tomislava, i drugog Tomislava, vidjela sam jednog fizioterapeuta iz Varaždinskih toplica i prepoznala ga po tetovaži,vidjela sam i neke dotične osobe koje se nisu udostojale ni pozdraviti, ali, vidjela sam neke ljude od kojih su mi zaklecala koljena,došle suze na oči i srce brže zakucalo...uglavnom vidjela sam ljude koji su super i do kojih mi je jako stalo....i još bezbroj ljudi sam vidjela s kojima se i ne vidim baš često...ma previše da pišem sva ta imena...nebih ih nabrojila do jutra a i post bi bio strašno dug...naplesala sam se i stvarno mi je bilo predobro...nešto malo sam i radila, nisam samo ljenčarila...čak sam vozila traktor...hehehe....da i gazila sam silažu....bila na Koprivničkim bazenima na kojima mi je bilo super...promjenila frizuru...pofarbala se.......ma da vas ne zamaram bilo je odlično...još nešto plesala sam s najboljim plesačem u discu...anđele moj...hvala ti...i zato sad ponekad poželim..... i zato sad pozdrav ekipi iz Helene, Kamešnice, Križevaca i Koprivnice......ljudi legende ste i puno vas volim...ma svih vas puno volim...
p.s.svi koji dođete slobodno komentirajte...bit će mi jako drago...
***Dani nadam se da post nije predug***...ma nije samo ti čitaj...
...danas nisam napisala puno toga pametnog...ali hoću drugi put...bez brige....
...joj da...zaboravila sam u ponedjeljak počinje škola...bilo mi je tako dobro da se nisam ni sjetila...želim svima i sebi sretan početak nove školske zabave...tj. godina...uživajte.......puno pusica....by Nina

...PONEKAD POŽELIM...

Obuci haljinu, cipele najljepše što imaš
Na lice stavi smjeh, a ja ću doći po tebe
Kad krene ova noć, tisuću koraka za dvoje
Zapleši sa mnom ovaj ples

U ponoć zvoni sat, nježna i lagana k'o svila
Zaustavljaš mi dah, neću ti reći jer već znaš
E kad bi mogao sad bi poletio bez krila
Dok plešeš sa mnom ovaj ples

Ponekad poželim da te stavim u njedra
I da zaboravim koji je dan i gdje sam
Ponekad pomislim tako blizu je sreća
Dok plešeš sa mnom ovaj ples

Nad morem mjesec mlad, u oči skupila si zvijezde
K'o nikada do sad srce mi šalje dobru vijest
E kad bi mogao sad bi zaustavio vrijeme
Dok plešeš sa mnom ovaj ples

Ponekad poželim ...

nedjelja, 15.07.2007.

.....što će mi Hawai kad postoje Zlatni pjasci...

evo ljudi i mene....vratila se ja sa maturalnog putovanja...neznam jesam li napisala ali išli smo u Bugarsku..ispočetka skoro da nikamo nismo ni išli a onda smo se nekako složili za tu destinaciju iako još nitko tamo nije bio...mi kao mi...naš razred uvijek mora po nečemu biti poseban pa smo si izabrali nešto posebno...i zaista dobili smno to posebno...proveli smo se kako se nikad nitko nije proveo...i razrednica i profesorica i naša vodičkinja potvrdile su da je ovo bio jedan od najboljih maturalaca na kojem su one bile...a bile su na dosta njih...polazak je bio u subotu 7.7.2007. u 3 sata ujutro..sam datum polaska je bio nekako misteriozan...vožnja Hrvatskom, Srbijom i Bugarskom je bila super, jest da je malo dugo se za voziti oko 20 sati ali šta je tu je....u Sofiju smo pristigli negdje oko 19 sati navečer ali koga briga glavno da smo stigli...hotel u kojem smo ''prespavali tu prvu večer'' bio je očajan...ali smo se tješili da će u Varni(naše drugo odredište tj. Zlatni pjasci) biti mnogo bolje....bili smo u Sofiji i vani ibilo je sasvim OK...jeftino piće i glazba po našem ukusu pa i nije tako loše...jedino šta nije bilo ni žive duše...tamo gdje smo mi bili ljudi valjda ne izlaze van.......nakon slabo prospavane noći imali smo neki doručak i krenuli smo u razgledavanje Sofije...Sofija je glavni grad Bugarske i ima dosta za razgledavanje...bilo je sasvim OK...nakon razgledavanja uputili smo se prema Velikom Turnovu...to je neki stari grad....s mnogo znamenitosti i utvrda...i tamo je bilo super...onda smo se uputili na Zlatne pjasce gdje smo se smjestili...najprije smo imali večeru...nije im hrana tako loša...pa je počelo veliko spremanje za van...dok su se cure naveliko sređivale dečki su već bili gotovi i polako su ispijali raznorazna pića u hotelskom baru...oko 22-23 sata pojavile smo se mi onako skockane i počeo je photo-session...a onda nakon njega smo napokon krenuli u noćni život...dečki su otišli nešto jesti a mi smo se uđiberile u nekom koktel baru i počele isprobavati raznorazne koktele..kao što su pina colada...sex on the beach...neki hawai coctel...strawberry dream...nakon koktela išli smo u disco club...tu je sve u blizini plaže disco do disca...možeš birat glazbu..mi smo uglavnom išli na techno i house..ili na r'n'b...i ludo se zabavljali do ranojutarnjih sati...tj. neki od nas nisu išli ni spavat...došli bi u hotel istuširali se i pravac doručak...a nakon doručka je slijedila vožnja u busu na neki izletić pa bi onako spavali na trenutak...kupali smo se mi i na Crnom moru...sunce je pržilo, neki su spavali na plaži, neki su išli na onu bananu na vodi, neki su igrali odbojku na pijesku, neki su radili pelling od pijeska....ma bilo je tu svega...po cijele dane ne bi ništa radili osim malo razgledavali, a onda bi se odmarali, pa večerali pa spremali za van...a vani dernek do jutra...ma živili smo kao kraljevi...niti da smo na Hawaima kako sam napisala u naslovu....odlazili smo u shopping...uživali...slavili smo Sandrin, Sarin i Tomislavov rođendan...papali tortu...baš smo bilo pravi razred.....onda smo u četvrtak stigli u Bukurešt-mali Pariz...superička grad...i tamo smo bili nešto malo vani..ali onako slomljeni do kraja...bili su to dani koje ću pamtiti cijeli život...fenomenalni izlasci, najljepši izlazak sunca, upoznavanje novih ljudi, ma što još reći...ljudi svi u Bugarsku na Zlatne Pjaske....dosta sad samo da kažem vratili smo se doma u stvarnost 14.7. negdje prije podne...lijepo se bilo vratiti kući...ali još je lijepše bilo tamo uživati...mogla bi pisati i pričati o tome do sutra....ali možda je dosta za danas...opet ću ja razvezati tu temu...napisati svakakve gluposti...to bi bilo to...odoh ja sad...pozzz ljudi....uživajte jer samo jednom se živi.......puslach...

ponedjeljak, 18.06.2007.

.............pih............

hello svi...evo nije me bilo jako, jako dugo...ah, škola me pritisnula...i nikako da napišem taj novi post...ovaj neće imati nikakvu temu.....kraj škole je napokon...hvala ti Bože...ajde ocjene su super...ali već mi je stvrarno bilo dosta i učenja i profesora i ove vrućine...a ja moram sjedit i kuhat se...prošli tjedan mi je bio najgori...čovječe profači poludili...svaki dan kontrolni...ispitivanja...brdo...već mi ih je dosta....napokon...kraj...da je još malo duže trajalo definitivno bi poludila...evo danas je baš bilo super...samo smo se zabavljale, dosađivale i sprdale ljude...Iva, Tina i ja....ludilo...nismo ništa radile samo smo se cerekale....kad bi svaki dan bio takav....pih...da bar...no eto to je sve od mene za danas...pusa ljudi......ljeto je počeloooooooooooooooo.....................................juuuuuupppppiiiiiiiiiii...............

utorak, 15.05.2007.

...čččoookkkooolllaaaddddaaaaa...

evo i mene i mog novog posta...odlučila sam napisati nešto o čokoladi koju svi vole...osim onih koji su alergični na neke njezine sastojke...

Čokolada nikada nije bila samo poslastica?
Uz nju se odavnina ispredaju mirisne, slatke priče o moći i ljubavi. Na dvorovima Asteka i Maja mahuna kakaovca imala je vrijednost novca, a ljubavni napitak dobiven od kakaoa obvezno se posluživao navečer kako bi se poboljšale noćne aktivnosti.
I danas, erotske figurice od čokolade trebaju pomoći da se pokaže ljubav ili omogući zainteresiranima da se lakše zbliže. Zbog toga je čokolada najčešći poklon za Valentinovo, dan kada se darivaju voljeni.
No, na tome ne završava njezina uloga. Kada se sprema ekspedicija na Sjeverni pol ili osvajanje Mount Everest, članovi sa sobom nose čokoladu, kada specijalci idu na zadatak uzimaju čokoladu, djecu nagrađujemo čokoladom...

Zarazna ugoda
Govori se da je čokolada "energent" za muškarce, a ženama dragocjeni "pomoćnik" u rješavanju njihovih mjesečnih problema. Sigurno je samo da u njoj podjednako uživaju i oni i one. Što to čokoladu čini tako traženom, vječnom i potrebnom? Zbog čega su neke zemlje prepoznatljive po čokoladi i zašto postoji Udruženje ovisnika o čokoladi?
Mnogi vjeruju da je čokolada afrodizijak, a pažljivim promatranjem može se vidjeti da je muškarci uzimaju prije upuštanja u ljubavnu igru. To nije novo ponašanje, već je čuveni zavodnik Giacomo Casanova konzumirao čokoladu prije osvajanja žena. Ne zna se kakve su doista bile njegove ljubavne performanse, ali može se pretpostaviti da je trebao snažnu psihološku podršku, a našao ju je upravo u čokoladi.
Tako se reputacija čokolade kao snažnog afrodizijaka održala sve do današnjih dana. Kako je to moguće, razjasnili su psiholozi koji su opisali što se događa u ustima kad se tamo nađe svježa čokolada svojstvenog okusa i slatkoće.
Ona se polagano topi i nestaje, no ostaje gladak i trajan osjet pod jezikom, koji bradavicama na njegovim rubovima pruža osjećaj ugode. A, sve što je ugodno traži ponavljanje... Tako jedan komadić traži drugi, a jedna čokolada drugu!
Naravno, misli se na pravu čokoladu koja je načinjena od kakao maslaca, a ne na brojne imitacije pripravljene od loših masnoća.
*PLIVAzdravlje*

...njami...čokoladu obožavam i ja... jednostavno za to nisu potrebni komentari...čokolada je legenda...volim svakakvu, ali ako me baš hoćete razveseliti i darovati mi neku posebnu s kojom nikako nećete pogriješiti... to je definitivno Dorina s ledenim punjenjem i Merci....slaba sam na te čokolade, pogotovo na Dorinu...jednostavno topim se kad ju vidim, previše je zarazna...
...eto ljudi papajte mi čokoladu i budite veseli...ali pazite, nemojte pretjerati...ipak dokazano je da čokolada malo deblja...ma koga briga...uživajte...
voli vas vaša Nina...kisslach

petak, 04.05.2007.

...sve je isto kao prije, sve je isto, a ništa nije...

hej ljudi...evo ovaj ću post namjeniti svim slomljenim i tužnim srcima...
...vjerujem da svi znate kako je to barem jednom biti ostavljen, napušten, nogiran, napucan ili kako sve već ne...ali najgore od svega je biti prevaren...onaj osjećaj kada te netko prevari teško je za opisati...osjećaš se manje vrijedno...čime si baš ti to zaslužio...osjetila sam ja to na svojoj koži i moram priznati nije ugodno...onaj prvotni šok mi nikad neće proći iz glave...voljela sam toga dečka, slagali smo se dobro i bilo nam je lijepo...nikad neću zaboraviti ona šuškanja od prijatelja...on te je prevario, bio je s drugom...a ja naivna im nisam vjerovala, poslala sam mu prvu poruku...nije odgovarao...pa drugu, pa opet ništa...i tako bezbroj...ali ništa...sve dok ga taj dan nisam vidjela zagrljenog s tom curom...curom koja mi se predstavljala kao prijateljica...to dvoje tada nije imao srama...onako nonšalantno su mi se prošetali ispred očiju, što je mene odmah bacilo u očaj...suze su tekle danima...sve me je podsjećalo na njega...sve dok mi jedan dan nije proradio kliker...taj dan umjesto srca, proradio je mozak...i rekao mi stani mala, pa nije on vrijedan toga...na to sam se zapitala i zaista skužila sam da nije vrijedan mojih suza...ni u jednom trenutku nije mi došlo da mu se osvetim...jedno vrijeme sam ga izbjegavala, a onda su mi se posložile sve kockice u glavi i prestala sam s time...jednog dana smo se sreli i pogledala sam mu u oči, onako bez srama, bez poniženja...tad smo imali priliku i razgovarati...toga dana ja više nisam plakala...on je bio taj koji je plakao i ispričavao se, kajao se zbog svog postupka...molio me za oprost...želio je da ponovno budemo zajedno...oprostila sam mu, ali s njim više nisam bila...jednostavno, prebolila sam ga...jedini koji je tada izgubio bio je on...sve je isto kao prije, sve je isto,a ništa nije...
...i danas kad ga vidim, njemu je neugodno, ne meni, on na licu krije žaljenje, ne ja....
...ona stara mudra poslovica istinito kaže...vrijeme liječi sve rane...
...zato dragi moji...nemojte dopustiti da iz takve situacije izađete pognutih glava...jednostavno život ide dalje...pravi pobjednici ćete postati jedino ako takvim ljudima ponovno uspijete pogledati u oči, uzdignutih glava i s osmjehom na licu...
...sretno i nemojte mi biti tužni...slomljeno srce se liječi jedino iskrenim oprostom i novim početkom...i naravno bujicom dobrih šala i viceva....
....voli vas vaša Nina...pozzz.....

nedjelja, 29.04.2007.

ponekad mi misli prozuje kroz glavu...

hej ljudi...najprije se želim zahvaliti svima koji ste ostavili komentar...hvala šta ste bili toliko pozitivni i što ste me pohvalili...iskreno, nisam se nadala tolikim pohvalama...
da, još se želim zahvaliti Ireni koja mi je napravila ovaj super dizajn...curo, zaista hvala ti...napravila si izvrstan posao...baš onako kako se meni sviđa...kao da si mi ušla u u memoriju...hvala ljube...
...zaista ponekad mi misli prozuje kroz glavu, a da se ni ne okrenem...
...evo svi ste već sigurno čuli o smrti Ivice Račana, nije da se bavim politikom, ali želim samo malo prokomentirati, sinoć sam baš pitala mamu što je s tim čovjekom, dali je on još uvijek živ, a kad danas??!!!čovjek je nestao u par mjeseci...ljudi bolest zaista ne pita jesi li bogat, imaš li 10 trgovačkih centara, voziš li porshe, ili si možda običan smrtnik koji nema ništa od toga???!!!možeš imati na tisuće, milijune dolara, eura, ali ako si bolestan manji si od makova zrna...bolest uništi mladog, starog, siromašnog, bogatog...ona jednostavno dođe i uzme ti sve šta imaš, tj. život...uzalud ti sva bogatstva ovoga svijeta ako Bog ne pogleda na tebe i ne smiluje ti se...ovim Božjim pogledom nisam mislila da on kažnjava zbog svega zla koje si učinio, već sam mislila da tvoj život na ovome svijetu ne ovisi o tebi već o njemu!!!!
...ponekad kad pomisliš,joj kako je meni teško, kako me boli glava ili takve neke gluposti...sjeti se samo onih ljudi koji boluju od neke neizlječive bolesti, koji svakim danom sve više i više pate i doista jedva čekaju kad će ih Bog pozvati k sebe...sjeti se njih i zahvali Bogu što si zdrav, što nemaš nekih većih problema...svaki dan zahvali Bogu što postojiš...
...eto to bi bilo sve za danas od mene...voli vas vaša Nina...

utorak, 24.04.2007.

smijeh nije grijeh...

evo ovo je moj prvi post...i moja omiljena uzrečica...
često me mnogi puno puta pitaju ujutro kad dođem u školu "mala šta je s tobom?ti se stalno smiješ?nije valjda da si sretna šta si se morala ovako rano ustat i još u školu?",a ja im kažem da nije ništa,nego da se jednostavno volim smijat,i da me to čini sretnom...ljudi smijte se koliko god da ste tužni,mislite da vam ništa ne ide,jer će vas to činiti sretnijima...smijte se od srca jer svaki smijeh koji je od srca nitko vam neće zamjerit...kad sam bila na praksi pročitala sam jedan lijepi tekst o osmjehu...ide ovako:
...osmjeh ništa ne košta, a djeluje čudesno.
...obogaćuje onoga kome je namijenjen, a ne osiromašuje onoga koji ga poklanja...
...nitko nije tako bogat, niti tako siromašan, da si ga ne bi mogao priuštiti...
...s njime svatko samo dobija...osmjeh unosi sreću u dom,pozdrav je prijatelju, pomoć pri sklapanju poslova...
...osmjeh je kao odmor za umornoga, putokaz izgubljenomu,sunčana zraka za žalosnoga i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje...
...ne može se kupiti, posuditi ili ukrasti, jer ima pravu vrijednost samo kad ga se poklanja.....
...ljudi kad se smijete ne mislite na to šta će vam drugi reći, kao npr. vidi ovaj/ova hihoće,smije se kao luđak...iskreni smijeh dolazi od srca vedar je, radostan i spontan...ponekad nas natjera da se previjamo od boli,a kadkad nam natjera i suze u oči...iskren osmjeh je potpuno opušten i izaziva malene bore oko očiju...baš vas briga što drugi misle o vam kad se smijete...vi jednostavno uživajte, jer smijeh nije grijeh...
....................................................pusa................nina...............